Ako ste ikada radili na osvještavanju svojih ograničavajućih misli, nepodržavajućih ponašanja ili dezorijentirajućih stanja, onda znate da je to znanje nož sa dvije oštrice. Jedna sječe, druga brani. Osim ako niste svjesni da su dvije, onda obje sasjeku…
Radeći radionice za osvještavanje potencijala, često mi se u grupi nađu ljudi koji su, u najmanju ruku bi se reklo, zalutali… Iako vjerujem da se sve događa s razlogom, i dalje mi se čini da i Svemir ponekad napravi previd…
Takvi ljudi provedu dva ili više sati osvještavajući dijelove sebe ali čvrsto zatvoreni u svoj oklop, svoju čahuru koja ih štiti od svijeta i ne dopušta im vidjeti ništa više od onoga što već i sad vide i osjećaju. Oni odu, najčešće praznih ruku i praznog srca kao što su i došli, i takve ljude često nikada više ni ne sretnem.
A ima i onih koji dolaze naoko otvorena srca i uma za promjene, koji se puno trude i rade, dolaze do zaključaka i aha momenata, i na kraju izađu kroz vrata jednako prazni kao i oni začahureni… Bez bilo kakve namjere da provedu promjenu. Takve me situacije rastužuju. Iako znam da svatko ima svoj tempo i svoj ritam u kojem se razvija, ne mogu se ne pitati – zašto? Čemu potaknuti bujicu emocija i misli da bi u sljedećem trenutku tu vatru samo ugasili? Nekome treba više da se otvori, da se prepusti, da spozna… Ali neki ponovo i ponovo prolaze osvještavanja vlastitih obrazaca da bi nakon toga učinili – ništa. Kao da im je samo zabavno.
Tada se pitam, ima li smisla osvještavati? Ima li smisla upoznavati samog sebe samo da bi u nekom trenutku opet zatvorili ta vrata, ugasili tu vatru i nastavili po starom?
Svi smo mi satkani od vlastitih iskustava koja su drugačija od svih drugih. To je ono što nas razlikuje. No ono što nam je zajedničko je “točka bez povratka”. Jednom kada znamo sve što znamo, više to ne možemo ne znati. Jednom kada upoznamo pravog/pravu autentičnog/autentičnu sebe više se ne možemo praviti da osoba ne postoji. I to je pravi smisao osvještavanja. Upoznati sebe.
Članak je u originalu objavljen na portalu Inkubator sreće 30.08.2020
Autorica članka Dina Balić
