U ovoj nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazimo, moji dani su užasno dugi, ali ipak ispunjeni. Bez stvarnog kontakta s drugim ljudima, bez neophodnog izlaska iz stana i bez rutine koja mi je vec pomalo išla na živce. Ali ipak, puni obaveza, i onih koje moram i onih koje želim obaviti.
U vrijeme pojačanog opreza i osjećaja gubitka kontrole, svi polako ulazimo u stres i nelagodu. Ne znamo što se točno događa, sa svih strana dolaze različite informacije, nismo sigurni da razumijemo ozbiljnost situacije, a sve što smo do sada znali i radili nekako je palo u drugi plan. Sve to daje nam osjećaj da ne vladamo situacijom, da smo u prostoru “između” i ne možemo planirati ni sljedeći korak.
Takve situacije iz nas u isto vrijeme izvlače i ono najgore i ono najbolje. Kada stegne stres i nelagoda, a uslijed nemogućnosti kontrole, na vidjelo izlaze naše sjene, sve one emocije i stanja koje smo negdje daleko zakopali jer nisu bile prihvatljive nama ili drugima, ili se jednostavno s njima nismo mogli nositi. Obrane padaju i postajemo ranjiviji. Reakcije su sve burnije i sve više nekontrolirane, i iako više brinemo o higijeni, nekako kao da mentalna higijena zaostaje.
I upravo zato je potrebno stati, udahnuti, osvijestiti i ponovo odlučiti o vlastitoj reakciji. Osvještavanje trenutka će nas vratiti u ovdje i sada. U trenutak u kojem jesmo bez obzira možemo li ili ne djelovati na trenutna događanja.
Moja vječna tema je (ne)strpljivost. Gubljenje vremena je ono što me najviše boli. Ne iskoristiti svaki trenutak, to je naprosto neoprostivo. Uvijek žurim obaviti sljedeći zadatak, planiram unaprijed kako ne bih gubila vrijeme i redovito se snalazim u svom pretrpanom rasporedu. No, drugačija vremena iziskuju drugačiji pristup… Imati previše resursa, u ovom slučaju vremena, samo pojačava stres. Previše vremena, previše obaveza, premalo discipline – i stvari se raspadaju. Izgleda da ograničeni resursi imaju svoje prednosti…
Kroz godine rada na sebi moja nestrpljivost se smanjivala, naučila sam kako ju svesti u razumne okvire, kako raditi s njom, kako ju uplanirati ili izbaciti iz rasporeda… Kroz učenje strpljivosti naučila sam kako prepoznati sitnice koje čine život, radost koju ne primjećujem u žurbi i emocije koje prije nisu imale priliku pokazati se. Osluškujući sebe i dajući vremena sebi upoznala sam novu osobu.
No, stres mijenja priču… Vrijeme reakcije se smanjuje, strpljivost kao naučeno ponašanje polako biva pregaženo nestrpljivošću koja mi dolazi prirodnije. Vrijeme je resurs, to shvatiš kada ga nemaš ili kada ga imaš previše… A svaki resurs je koristan ako ga samo znaš iskoristiti!
Rad na sebi iziskuje vremena, posvećenosti i prije svega puno volje za introspekcijom. Kada smo se već našli u situaciji sa puno vremena, pojačanim stresom koji izbacuje naše sjene i ako tome dodamo još trunčicu volje za introspekcijom, imamo savršenu formulu za početak jedne velike priče. Raditi na sebi je težak posao, a upravo ovakve situacije izbacuju nam teme koje nas najviše “žuljaju”. Što drugo nam je činiti nego prigliti tu opciju?
Članak je originalno objavljen na portalu Inkubator sreće, a pisan je u ožujku 2020. za vrijeme trajanja masovnog zatvaranja zbog pandemije.
Autorica članka Dina Balić
